< Natrag na savjete
Najčešće provalničke tehnike:
- Lomljenje cilindričnog uloška – u slučajevima kada nije dovoljno zaštićeno tj. kad izviruje iz štita, tijelo cilndričnog uloška se lomi na mjestu na kojem je najslabije (u sredini između vanjske i unutrašnje jezgre)
- Češljanje mehanizma – ulaz u samu jezgru cilindra provalničkim alatom i manipulacija klinovima mehanizma
- Bumping – tehnika koja se sastoji od lupkanja po posebno prilagođenom alatu (ključu)
- Bušenje cilindra – fizičko uništavanje jezgre ili tijela cilindra upotrebom bušilice
- Čupanje cilindra – izvlačenje cilindra prilagođenim alatom
Uobičajene pogreške i kako ih izbjeći?
Neke od kontrolnih točaka klasičnih ulaznih vrata i preporuke za povećanje razine sigurnosti:
1. Dimenzija (vanjskog dijela) cilindričnog uloška
Cilindrični uložak za bravu sastoji se od unutrašnjeg i vanjskog dijela. Budući da je jedna od čestih provalničkih tehnika lomljenje cilindričnog uloška s vanjske strane, važno je izabrati pravu dimenziju cilindričnog uloška.
Shema i upute za mjerenje odgovarajućeg cilindričnog uloška potražite ovdje.
Vanjski dio cilindričnog uloška ne bi smio viriti više od 2 mm jer to provalniku omogućuje čvrst prihvat cilindra provalničkim alatom i lomljenje tijela cilindra, nakon čega ima slobodan pristup mehanizmu brave te vrlo brzo ulazi u stan.
2. Ugradnja i izbor sigurnosnog cilindričnog uloška
Na tržištu se nalazi veliki broj modela cilindričnih uložaka raznih proizvođača. Ovisno o cijeni moguće je odabrati cilindar s elementarnom zaštitom, ali i one koji nude povećanu otpornost na gotovo sve provalničke tehnike. Osnovnu razinu bi svakako trebala činiti povećana otpornost na bušenje (ugrađeni klinovi od kaljenog čelika) i otpornost na „bumping“ (antibumping klinovi u mehanizmu cilindra). Također je poželjno da prorez za umetanje ključa bude što složeniji kako bi se otežao ulaz provalničkom alatu. Više o cilindričnim ulošcima pročitajte ovdje.
3. Dodatna zaštita cilindričnog uloška (sigurnosni štit/rozeta)
Iako se ugradnjom cilndra odgovarajuće dimanzije smanjuje prostor za njegovo lomljenje, običan „štit“ (ploča na kojoj stoji većina kvaka na ulaznim vratima) i dalje predstavlja slabu točku. Naime, kod običnih „ne sigurnosnih“ modela, vijci kojima je štit pričvršćen na vrata nalaze se s vanjske strane što provalniku omogućuje da ih skine i deformira štit kako bi dobio potrebnih 3 mm za lomljenje cilindričnog uloška.
Stoga se preporučuje da se sigurnosni (protuprovalni) cilindrični uložak opremi sigurnosnim štitom/rozetom.
Sigurnosni štit ima istu osnovnu funkciju kao i obični štit s kvakom, ali je konsturiran tako da se vijci kojima je pričvršćen na vrata nalaze s unutarnje strane, van dohvata provalnika. Sama ploča štita izrađena je od debljeg materijala (najčešće 12-16 mm) s umetnutom čeličnom pločom na mjestu gdje je utor za cilindrični uložak. Sigurnosne rozete su, također, izrađene tako da nema vidljivih i dostupnih vijaka, od čvrstog su metala (debljine 9-10 mm). Na taj način je cilndar makismalno zaštićen od lomljenja.
4. Brava i prihvatnik brave
Većina ulaznih vrata je opremljena klasičnom bravom. Iako se ugradnjom nekog od brojnih modela protuprovalnih brava doprinosi otpornosti na provalu grubom silom, puno se može napraviti i ugradnjom masivnijeg prihvatnika za vrata.
Većina vrata na našim prostorima imaju tzv. „falc“ – dio vratnog krila koji preklapa dovratak (štok) i tako smanjuje propuh, prodor buke itd. U isto vrijeme, na žalost, značajno je smanjen prostor za prihvatnu ploču. Te metalne ploče (prihvatnici brave) na okviru vrata postaju najslabiji dio na vratima i popuštaju pod udarcem puno prije od bilo koje pa i najslabije brave. Stanje se može značajno popraviti ugradnjom masivnog prihvatnika s više točaka pričvršćenja “L” oblika koji se pričvršćuje osim u “falc” i u okvir vrata (štok).
Sigurnosni prihvatnik, 50 cm. Dostupan u raznim obradama (bojama).
5. Klinovi protiv podizanja vrata
Jedan od mogućih načina provale je i tzv. „podizanje vrata“.
Vrata se polugom podižu na strani suprotnoj od one na kojoj se nalazi brava sve dok panti ne iskoče iz ležišta. Ovaj način provaljivanja efikasno se prevenira ugradnjom osigurača (klinova) protiv podizanja vrata. Komplet sadrži dva para klinova. Po jedan iz svakog para se ugrađuje horizontalno u vratno krilo, a drugi u okvir vrata.
6. Dodatne brave
Dodatne brave nisu obavezna, ali su svakako poželjna nadgradnja sigurnosti vaših ulaznih vrata. Važna činjenica vezana uz dodatne brave jest ta da sprečavaju/otežavaju dvije provalničke tehnike: “podizanje” vrata i “izbijanje” prihvatnika. Ugradnjom nekog od modela podižemo razinu sigurnosti već i samom činjenicom da vrata sada imaju dvije točke koje treba provaliti. Većina modela imaju višu razinu sigurnosti od klasičnog cilindra i brave pa za provalnika predstavlja dodatan posao i gubitak dodatnog vremena prilikom provale.
Dodatna brava: (iznad) montira se iznad glavne brave. S unutrašnje se strane otvara uz pomoć gumba. Neki modeli su opremljeni tzv. „škaricama“ koje su vrlo čvrste i zamjenjuju lančić na vratima.
Poprečna brava: (iznad) Vrlo masivna brava koja, pored funkcije zatvaranja, svojom konstrukcijom i položajem pojačava i sama vrata. Također, sprečava i podizanje vrata. Postavlja se horizontalno, a prihvatnici se montiraju na okvir vrata (štok).
Jeste li znali da se mnoga ulazna vrata mogu provaliti za manje od pola minute?
Uzrečica redarstvenih organa: “Ako stavite dvije brave
(uz glavnu još i dodatnu) provalnik će tada prijeći na prvi susjedni stan koji ima samo jednu bravu.”